Čudo, spajanje istoka i zapada, nešto prelijepo, ili ,,alhamijado književnost’’. Za alhamijado književnost je većina čula, da je ,,bosanski pisan arapskim pismom’’, također većina zna. Zanimljivo je što je, zapravo, nastala pod nazivom ,,aljamjado’’ u Španiji. Kontaktom domaćeg stanovništva sa Arapima, došlo je do snažnog preplitanja sa orijentalnom kulturom, što je dovelo da se španski počeo pisati arapskim pismom, harfovima. Kako izvori kažu, uticaj Arapa kroz tih 8 vijekova, koliko je kontakt trajao, bio je toliko jak, da su se čak latinski i narodni jezik, počeli pisati arapskim pismom.

Dolaskom Osmanlija, ova književna pojava se javlja i u Grčkoj, Albaniji, Poljskoj, Bjelorusiji i Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je za ovaj pojam imala poseban i posebno poznat naziv ,,bosanska alhamijado književnost’’.

Kada je počeo njen procvat, kao i kada je nastala, teško je odrediti. Navodi se, da otprilike, vrijeme opadanja pisanja na orijentalnim jezicima predstavlja epohu procvata za alhamijado književnost. Što znači, od polovine XVII vijeka do kraja XIX i početkom XX vijeka. Početak književnog stvaranja nije bio nimalo lak. Arapsko pismo sastavljeno od 28 harfova, od kojih 15 odgovara bosanskom jeziku. Trebalo ih je prilagoditi. Pisci su u početku pisali na svoju ruku, izmišljajući svoje znakove, dok, konačno, Džemaludin Čaušević krajem 20. vijeka nije pronašao riješenje. Njegova reforma arebice, po njemu, dobija naziv ,,matufovača’’. Od tada, knjige se štampaju na arebici, najčešće knjige za vjerske škole.

Najstarijim djelom smatra se ljubavna pjesma ,,Hirvat turkisi’’, Mehmeda Erdeljca iz 1588./89., dok posljednje djelo Alhamijado književnosti predstavlja ,,Fikhul-ibadet’’, Mehmed Seida Serdarevića iz 1941. godine.

Najpoznatiji primjeri pjesama alhamijado književnosti

,,Ćok severim džanum seni’’

Ćok severim, džanum, seni,
Gedže, gunduz, rahat nisam

Sabur etmek kabil dejil,
Džanum jandi, takat nesta.

Gedže, gunduz ja ne spavam,
Nerede kaldi, da ne ludim.

Benim genlim sabur etmez,
Nerede kaldi, šta će biti… (Nametak 1981)

,,Ašiklijski elifbe’’ – Fejzo Softa

„Elif“eldi, nijet geldi,
Primakni se dušo meni!
Da ja kažem „elif“ tebi:
Ti si tanka „elif“ motka,
Tu je osnov, tu je potka.

„Be“ je mjesec pod njim nokta,
Ti si mjesec, ja sam nokta.
Mjesec noktu obasjava,
Nokta mjesec zagrijava.
Ovo dvoje, „be“ je tvoje.

„Te“ tebi je ime Fata,
U tebi su prsi zlatne,
Prsi tvoje, „te“ je moje,
Da ih meni ko ukrade,
Dao bih mu altun sade.
„Se“ sevab je tebi učit,
A i meni muku mučit.
„Se“ je moje, lice tvoje,
Izgubiće dušu žene,
Koje kude tebi mene… (Huković 1997)

,, Čudan zeman nastade’’

Čudan zeman nastade,
sve zlikovac postade,
din-dušmanin ustade;
šta se hoće, zaboga?!
Već takata nestade,
zlo nam svako postade,
dobrih ljudi nestade;
šta se hoće, zaboga?!
Ne gledaju u Ćitab
ne uzimaju hič dževab,
nit misle na hesab;
šta se hoće, zaboga?!
Ovo trpit-teška muka,
a jos više turska bruka,
munafika stoji huka;
šta se hoće, zaboga?!
Turčin nema amela,
krivda pravdu zamela,
pa se pravda umela;
šta se hoće, zaboga?!
Nasta čudna ulema,
jer ne čine amela,
od njih jadna proloma!
šta se hoće, zaboga?!
Ulemskoga sada hala,
zalud njima đekad fala,
vrat slomiše pored mala;
šta se hoće, zaboga?!
Nije kadar biti imam,
a kaže se potamam,
jordam čini ko šeh-islam;
šta se hoće, zaboga?!
Svi veziri pravo sude,
pa i paši dobro bude,
al murtati krivo gude;
teška muka, zaboga!
I kad paša ima ljudi,
ko je dobar vrlo hudi,
kad je više zlijeh ljudi;
niko ne zna do Boga!

Priredila: Ajla Mrguda

Izvori:

Fuad Baćićanin – Alhamijado Književnost

 

Dozvoljeno je preuzimanje autorskog teksta uz obavezno navođenja izvora tenvir.org u  jednoj u  od prve tri rečenice, kao i na kraju teksta i uz navođenja imena persona koje su priredile tekst. Korišćenje materijala uz nepoštovanje bilo kog od pomenutih pravila smatraće se kršenjem autorskih prava i podlježe zakonskoj odgovornosti.

3+
Podjelite objavu